Decenijama, još od pojave prvih američkih burger-barova i hot dog kioska, se cijela priča o brzoj hrani svodila na znak jednakosti sa hranom koja se u slengu naziva „junk“, što bi u doslovnom prevodu značilo ništa drugo doli – smeće.

I ponovo decenijama, to je bilo posve utemeljeno. Hrana koja se brzo posluživala je najčešće služila samo svrsi brzinskog zatomljavanja gladi, a da nije imala velikih (usudili bismo se reći, zapravo nikakvih) nutritivnih vrijednosti. Nominalno, razvojem svijesti o makro i mikro nutrijentima i zdravoj prehrani, sasvim je uredu da ponudom prebogato tržište nudi inačice junk and fast sve dok to isto tržište zna da takav način prehrane nikako nije za svaki dan i da njegovo dugoročno može imati ozbiljne posljedice po zdravlje. Gricnuti nešto masno i začinjeno povremeno, kada organizam traži baš takvu vrstu hrane, nas neće koštati zdravlja. Podneblje u kojem živimo, srećom, ne obiluje pretjerano velikim količinama ponuđene hrane koja sadrži derivate benzina (!!!) da bi ostala oku privlačna cijeli dan, zajedno sa različitim emulgatorima i, relativno ili potpuno, opasnim tvarima koji ne služe prehrani nego konzumerističkoj navici da se kupuje lijepo, a ne korisno. Street food, ili ulična hrana, je kod nas bazirana na nezaobilaznim ćevapima, no skoro su jednako popularne i aščinice, koje serviraju gotovu kuhanu hranu. Jednako brzu, no neusporedivo zdraviju od hamburgera ili hot dogova, krompirića začinjenih naftnim derivatima ili pojačivačima okusa.

Ipak, da biste pojeli ćevape ili sjeli za siniju sa sitnim ćevapom i dolmama morate ili imati dovoljno vremena ili biti dovoljno blizu mjesta koja nude baš tu vrstu hrane, ili obje. A sa današnjim ritmom života, to ne samo da nije često, nego je sve rjeđe – dovoljno da i tu vrstu prehrane smatramo luksuzom. Vremenskim, svakako.

Sa druge strane, grad Sarajevo obiluje i ponudom pekarskih proizvoda i peciva koja osobama koje paze na prehranu možda neće biti osnovica obroka, ali hoće poslužiti kao „garniranje“ i inspiracija za odabir zdravijeg obroka. U nekoliko slučajeva u ponudi postoje i prodajna mjesta koja nude kompletan obrok koji je podjednako hranjiv i zdrav. Primjerice, jedno je takvo mjesto lanac Fine Food. Ovaj brend na više lokacija u Sarajevu priprema i poslužuje, uz peciva, i kompletne obroke poput ukusnih salata, čorbi pripravljenih po tradicionalnim recepturama, tjestenine sa svježe pripremljenim sosovima. U ambijentu koji ne odstupa od velikih evropskih centara, a Fine Food poslovnica Festival u samom centru gradu je upravo takva, je moguće naručiti i pojesti cjelovit obrok zbog kojeg nećete ostatak dana patiti od osjećaja krivice ili pretovariti želudac u sredini radnog dana. Sličnih je primjera lokacija koje su počele njegovati kulturu urbane prehrane na potpuno novi način dosta i grad Sarajevo ne oskudijeva u njima. U ovu grupu svakako spada i Maison Coco, ili popularna „francuska pekara“, koja nudi manje tradicionalne, ali jednako atraktivne recepture ukusnih i brzih zalogaja.

Junk i fast, dakle, ne moraju ići pod ruku. Važno je imati svijest o važnosti zdravije prehrane kao goriva i izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri ona mjesta koja su nedvojbeno „industrijska“ i preferiraju promet i izgled prije nego kvalitetu.